Kompanija zaustavlja investicije posle ulaganja od 700 miliona dolara
Rudarski gigant Rio Tinto saopštio je da obustavlja dalji razvoj projekta eksploatacije litijuma u dolini Jadra, vrednog gotovo tri milijarde dolara. Odluka je doneta nakon višegodišnjih zastoja u procesu izdavanja dozvola, snažnog otpora javnosti i promenjenih globalnih okolnosti na tržištu litijuma. Vlada Srbije je još početkom 2022. godine povukla ključne akte koji su omogućavali nastavak projekta, a od tada nije bilo pomaka u proceduri procene uticaja na životnu sredinu.
Protesti i društveni pritisak
Građanski pokreti i ekološke organizacije kontinuirano su organizovali proteste, upozoravajući da bi rudnik mogao da ugrozi vodne resurse, poljoprivredno zemljište i biodiverzitet čitavog regiona. Pokret „Ne damo Jadar“ postao je simbol otpora, a kontinuirani rast društvenog pritiska prerastao je u jedan od primarnih razloga za povlačenje kompanije. Primarni, ali ne i jedini. Strmoglavi pad berzanske vrednosti ove rude početkom ove godine, sasvim je sigurno, doprineo je suštinskom (za sada privremenom) zaustavljanju aktivnosti Rio Tinta u Srbiji.
Ulaganja i vrednost projekta
Rio Tinto je u Srbiji prisutan više od dve decenije. U projekat „Jadar“ do sada je uloženo više od 700 miliona dolara, dok se ukupna vrednost planiranog rudnika procenjivala na više od 2, pa i na 3 milijarde dolara. Projekat nikada nije dostigao fazu proizvodnje, a kompanija je sada najavila da će ga staviti u tzv. režim nege i održavanja, što znači da zadržavaju vlasništvo nad zemljištem i pravima na eksploataciju, ali bez dodatnih ulaganja.
Globalni kontekst i pad cena litijuma, šta to znači za Srbiju
A na svetskom tržištu litijuma beleži se dramatičan pad cena – i do 85 odsto niže (!) u odnosu na rekordne vrednosti iz 2022. godine. Novi menadžment Rio Tinta najavio je fokus na brže i isplativije poduhvate, dok se Jadar pokazao kao primer investicije opterećene neizvesnošću i visokim troškovima. Uprkos tome, kompanija i dalje tvrdi da nalazište u Srbiji ima izuzetnu geološku vrednost i da ostaje zainteresovana za potencijalnu eksploataciju, ali tek kada se stvore politički i regulatorni uslovi.
Ovaj „predah“ u eskalaciji društvenih suprotnosti u okviru ogromne društvene krize u kojoj se nalazi Srbija, podeljena na građane i režim i njegove (iz ovih ili onih razloga) uporne sledbenike – svakako je dobrodošao Srbiji, smanjujući društvenu naelektrisanost negativnim česticama makar u nekom delu. Ukoliko postoji dobra volja i racionalno delovanje kod donosilaca odluka, možda je upravo sada prilika presložiti stvari kod kuće, maksimizirati potencijalnu dobit (i kada su u pitanju druge sirovine), a minimizarati potencijalnu štetu. Za više o tome na ima ko zna.
