Zasedanje Generalne skupštine UN 22. septembra donelo je pravu poplavu izjava – od Trampovih pretnji "paklenim sankcijama" i ultimatuma Iranu, preko demonstrativnog napuštanja sale od strane kubanskih diplomata, do dolaska Volodimira Zelenskog u Njujork sa ličnim bataljonom obezbeđenja. Istog dana, dvojica predsednika sela su i za pregovarački sto – kratko, svega 40 minuta, ali dovoljno da se najave novi koraci ka energetskom primirju i mogućem susretu sa Vladimirom Putinom.
"Pakleni" zakon o sankcijama
Tramp je sa govornice UN najavio da će, ako bude neophodno, aktivirati zakon o masovnim sankcijama protiv Rusije radi postizanja mira u Ukrajini. Reč je o zakonu koji je prošle nedelje potpisao u čast senatora Lindzija Grejma – autora zakonodavnog predloga koji je preminuo dan nakon povratka iz Kijeva, gde je najavio nove "pakleni sankcije" protiv Moskve. Prema Trampovim rečima, zakon mu daje "ogromna nova ovlašćenja" za uvođenje carina, koja bi po potrebi iskoristio za okončanje sukoba.
Ultimatum Iranu
Tramp je najavio da će odmah posle novembarskih izbora za Kongres ili sklopiti mirovni sporazum sa Iranom, ili tu zemlju "uništiti". Dodao je da je Teheranu ponudio "potpunu ekonomsku saradnju" u zamenu za obustavu nuklearnog programa i podrške terorizmu, što su iranske vlasti odbile, ocenjujući to kao "veliku grešku" sa njihove strane. Optužio je i vlast ajatolaha da je tokom nemira ranije ove godine ubila više od 72.000 sopstvenih građana.
Nekoliko sati kasnije: "produktivni" razgovori
Već istog dana, samo nekoliko sati nakon pretnje "uništenjem" sa govornice UN, Tramp je javno pohvalio razgovore američkih i iranskih zvaničnika na marginama Generalne skupštine, ocenivši ih kao "produktivne". Cene nafte su odmah pale nakon njegove izjave da će razgovori biti nastavljeni, pošto je ranije istog dana najavljivao da bi do dogovora moglo doći tek posle novembarskih međuizbora.
U međuvremenu, rat se dodatno zaoštrio, uz sve veću cenu za Vašington – prema pisanju Njujork Tajmsa, Sjedinjene Države su na sukob do sada potrošile najmanje 43,6 milijardi dolara, uz trošenje municije koju je teško nadomestiti. Nezvanično, ni saveznici u regionu nisu zadovoljni: bivši američki vojnoobaveštajni oficir izjavio je za Fajnenšel Tajms da saudijski prestolonaslednik Mohamed bin Salman "neće zaboraviti" Trampovu nespremnost da interveniše protiv Huta.
Kubanski diplomate napustili salu

Kubanske diplomate napuštaju salu tokom govora Trampa/AP
Tokom Trampovog govora, kubanski diplomate demonstrativno su napustili salu Generalne skupštine, pošto je američki predsednik Kubu nazvao "potpuno propalom" državom i najavio da njegova administracija teži "korenitoj promeni" na ostrvu, gde komunistički režim, kako je rekao, trpi "najveći pritisak u istoriji".
Potpisan sporazum o Grenlandu
Istog dana, u Beloj kući je saopšteno da su Tramp, danska premijerka Mete Frederiksen i premijer Grenlanda Jens-Frederik Nilsen potpisali sporazum kojim pitanja bezbednosti ostrva prelaze pod kontrolu Vašingtona. Frederiksen je naglasila da sporazum poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Danske, kao i pravo Grenlanda na samoopredeljenje.
Zelenski u Njujorku sa ličnim bataljonom
Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski stigao je u Njujork uz sopstveni bataljon obezbeđenja, gde je posetu započeo sastankom sa američkim senatorima. Novinari su primetili da je sedište UN posetio u patikama, uz crnu košulju i sako iste boje. Zelenski je poručio da su Ukrajini hitno potrebne rakete za sisteme Patriot, opisujući to pitanje kao ključno.
Erdogan: napadi na brodove u Crnom moru neprihvatljivi
Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan sa govornice UN poručio je da Turska nastavlja kontakte i sa Rusijom i sa Ukrajinom kako bi sprečila širenje sukoba, uz upozorenje da su napadi na trgovačke brodove u Crnom moru neprihvatljivi. Ocenio je i da UN više nisu u stanju da obavljaju svoju osnovnu funkciju očuvanja mira, te da Savet bezbednosti hitno treba reformisati, dodajući da Evropa koja isključuje Tursku iz sopstvene bezbednosne arhitekture ne može biti ni jača ni bezbednija.
Šta su Tramp i Zelenski dogovorili
Sam razgovor dvojice predsednika trajao je svega 40 minuta, pošto je Tramp imao dalji raspored na Generalnoj skupštini. Glavna tema bila je energetsko primirje između Rusije i Ukrajine – Vašington želi da obe strane prestanu da gađaju energetsku infrastrukturu. Zelenski je posle sastanka poručio da Kijevu nije upućen predlog za jednostrani prekid napada na ruske rafinerije, ali da je Ukrajina spremna na obostrano primirje.
„Spremni smo za energetsko primirje: ako Rusija ne udara po našoj energetici, ni Ukrajina neće udarati po njihovoj", poručio je Zelenski.
Vašington i Kijev razgovarali su i o mogućnosti proizvodnje sistema Patriot na ukrajinskoj teritoriji – Tramp je ranije najavljivao da bi, ako Zelenski dobije licenciju, ona bila samo za "manje naprednu verziju". Ukrajinski predsednik je posle sastanka rekao da je Tramp "pozitivno raspoložen" po tom pitanju, mada nije potvrdio konačnu saglasnost, dodajući da bi pokretanje proizvodnje moglo da potraje godinu do godinu i po dana. Zelenski je tom prilikom izrazio i nadu da bi se rat mogao okončati "pre zime".
Mogući sastanak sa Putinom
Tramp je na sastanku sa Zelenskim najavio da želi ponovo da se sretne sa Putinom, nakon dijaloga na Aljasci, ocenjujući da je ruski predsednik spreman za susret radi okončanja rata.
„On želi da se sastane. On hoće. Voleo bi da se rat završi", rekao je Tramp, iako je izrazio sumnju da će Putin doći na samit G20 u Majamiju.
Zelenski je, sa svoje strane, poručio da je spreman da se sastane sa Putinim u bilo kom trenutku: „Hoćete da završite rat? Sedite, razgovarajte" – uz napomenu da bi Tramp mogao da organizuje trostrani sastanak na kojem bi se raspravljala sva ključna pitanja.
Neobično ponašanje Zelenskog i sporne tvrdnje
Snimak sastanka zabeležio je neobičnu mimiku Zelenskog u trenutku kada je Tramp govorio o Rusiji – izrazi lica su se, prema zapažanjima novinara RT-a, brzo smenjivali, uz odsutan pogled. Ovome je prethodila izjava bivše portparolke Zelenskog Julije Mendelj, koja je 21. septembra tvrdila da je ukrajinski predsednik 14. septembra navodno doživeo epileptički napad, izrazivši sumnju da li mu zdravstveno stanje dozvoljava da ostane na funkciji. Reč je o nepotvrđenoj i spornoj tvrdnji jedne bivše saradnice, koju nijedna zvanična institucija nije potvrdila, pa je čitaocima vredi preneti uz jasnu ogradu da je nezvanična i neproverena.
Iza žustre retorike: Trampovi problemi kod kuće
Trampov borben nastup pred svetskim liderima dolazi u trenutku kada se predsednik kod kuće suočava sa sve većim izazovima. Prema novoj anketi, njegov rejting odobravanja pao je na rekordno nizak nivo, opterećen upornom inflacijom i rastućim cenama goriva izazvanim ratom sa Iranom – ratom koji je sve nepopularniji kod birača, pa i unutar redova njegove sopstvene stranke. Jedan republikanski zakonodavac je, prema pisanju Fajnenšel Tajmsa, apelovao na Trampa da "zaustavi krvarenje" zabranom izvoza dizel goriva pre međuizbora. Ni njegovi napori da posreduje u miru u Ukrajini nisu urodili plodom, iako je Zelenski istog dana izrazio nadu da bi rat mogao da se okonča pre zime.
Šta svetska javnost može zaključiti već nakon prvog dana debate u Generalnoj skupštini UN, a kojoj prisustvuje 73 šefova država, 45 šefova vlada, 49 ministara, 11 potpredsednika i jedan princ prestolonaslednik?
Prisustvo velikog broja šefova država i vlada ukazuje na nepobitnu činjenicu da najveći deo sveta ipak želi i nastoji da vrati ulogu UN koju je ona imala do okončanja blokovske podele sveta, a kada su SAD počele da drmaju njene temelje, osećajući svoju unipolarnu moć krunisanu presedanom – brutalnom agresijom i okupacijom dela nacionalne teritorije Republike Srbije – koju sprovode i danas.
Nažalost, američko, sada i trampovsko poimanje sveta, ne uliva nadu za spokoj. Naprotiv, govornica koja je bila mesto prevashodno za promovisanje mira i saradnje, te traženja kompromisa, sada u liku i delu čoveka koji ne razume svet na pravi način – postaje poprište najcrnjih pretnji, uvreda i omalovažavanja čitavih država.
Nezabeleženo dosad.
Cenu plaćaju svi koji se suprotstave, bilo napadom na teritorijalni integritet i suverenitet, bilo ekonomskim sankcijama. A najčešće – i jedno i drugo.
Danska je kapitulirala, bez ispaljenog metka. Isto je učinila i Venecuela. Iran je, međutim, posve druga priča. Srećom.
→ Ne propustite da posetite naše Korisne linkove i saznajte sve ono što na drugom mestu nećete moći.
Komentar možete ostaviti ispod teksta u delu za komentarisanje. Izbor korisničkog imena je slobodan, a anonimnost zagarantovana. Molimo vas da prethodno pročitate našu politiku privatnosti i pravila korišćenja. Komentarisanje je slobodno i poželjno. Ovo je i forum i mesto gde slobodno možete izneti svoj stav i uporediti ga sa stavovima drugih čitalaca portala.
Korisni linkovi
- Strateški ćorsokak? Tramp nema plan za sukob sa Iranom
- Tramp traži od Zelenskog da poštedi rusku naftu
- Danska prošla gore od Venecuele: SAD uspostavile protektorat nad Grenlandom
- Venecuela, otmica za naftu: kako su SAD posle zarobljavanja Madura preuzele venecuelanske rezerve
- Hegset čisti Pentagon: Smenjeni generali koji su se protivili invaziji na Iran
