
Foto: Rojters/NIS
NIS između sankcija i licenci: Amerika još nije zatvorila vrata
Licenca važi do februara, novi zahtev već podnet
Naftna industrija Srbije (NIS) našla se u epicentru geopolitičkog pritiska nakon što je američko Ministarstvo finansija uvelo sankcije kompaniji zbog njenog suvlasničkog odnosa sa ruskim „Gazpromom“. Ipak, barem u ovom trenutku priča nije potpuno završena.
Prema zvaničnim podacima, 14. novembra 2025. godine američki OFAC (Office of Foreign Assets Control, deo Ministarstva finansija SAD) izdao je posebnu licencu sa kojom je omogućeno da NIS nastavi poslovanje i pregovore o promeni vlasničke strukture, zaključno sa 13. februarom 2026. godine.
Politička retorika i konfuzija u javnosti
Dok zvanične američke internet prezentacije nadležnih američkih institucija – potvrđuju da licenca još uvek traje, odnosno da je tog 14. novembra 2025. produžena za još 3 meseca, dotle su se u srpskoj javnosti pojavile obeshrabrujuće izjave da je sve uveliko „gotovo“ i da Amerika dalje neće produžavati. Takve poruke dolaze iz pseudopolitičkih krugova u Srbiji i stvaraju konfuziju među građanima.
Razlika između političke retorike i zvaničnih informacija ogleda se u tome što licenca zaista važi do februara, ali niko ne može garantovati da će biti produžena nakon tog roka. Upravo ta neizvesnost daje prostor za različite interpretacije i propagandne poruke.
Pretnja sekundarnih sankcija
Narodna banka Srbije upozorila je da postoji realna opasnost od sekundarnih sankcija, koje bi mogle da blokiraju međunarodna plaćanja i ozbiljno ugroze finansijski sistem zemlje. Guvernerka Jorgovanka Tabaković naglasila je da se ovo shvata krajnje ozbiljno, jer bi posledice bile dalekosežne i za privredu i za građane.
Radikalne mere na horizontu
U opticaju je i američki zakon „Sanctioning Russia Act of 2025“, a sa kojim bi se uvodile carine od čak 500 odsto prema zemljama koje nastavljaju da trguju sa ruskim energentima. Ako bi se takva mera primenila i na Srbiju, to bi značilo kraj srpskog izvoza u SAD, ali i dodatni pritisak na domaću privredu. A kako to SAD mogu izvesti i koji su im „alati“ na raspolaganju i na koji tangiraju čitav svet, možete saznati na – ima ko zna.
Postalo je sasvim izvesno da sudbina NIS-a zavisi od pregovora o vlasničkoj strukturi i od toga da li će SAD produžiti licencu i nakon februara 2026. Do tada, kompanija nastavlja da radi, ali pod sve većom senkom sankcija i stalne neizvesnosti. Za Srbiju, ovo je i više prelomni trenutak, a u kojem se sada istovremeno ukrštaju neophodna energetska sigurnost, međunarodni pritisci, ali i unutrašnja politička dinamika.

Rafinerija
Tri moguća ishoda za NIS: licenca, ukidanje ili carine
Ako Amerika produži licencu
Produženje licence značilo bi da NIS nastavlja da posluje bez prekida, uz mogućnost da akcionari i država pronađu trajno rešenje za vlasničku strukturu. To bi dalo dodatno vreme za pregovore i smirilo tržište, jer bi se izbegla neposredna blokada finansijskih tokova i trgovine. Produženje bi takođe poslalo signal da SAD ostavljaju prostor za kompromis, ali bi istovremeno zadržale pritisak na Srbiju da se distancira od ruskog kapitala u energetskom sektoru.
Ako licenca bude ukinuta
U slučaju da licenca ne bude produžena posle 13. februara 2026, NIS bi se suočio sa punim efektom sankcija. To bi značilo blokadu međunarodnih transakcija, otežan uvoz i izvoz, kao i ozbiljne probleme u finansiranju poslovanja. Sekundarne sankcije mogle bi pogoditi i bankarski sektor Srbije, jer bi međunarodne institucije izbegavale saradnju sa domaćim bankama koje posluju sa NIS-om. Posledice bi se brzo prelile na privredu i građane kroz rast cena goriva i energetsku nesigurnost.
Ako se uvedu carine
Najradikalniji scenario bio bi primena zakona „Sanctioning Russia Act of 2025“, kojim bi se uvele carine od 500 odsto na zemlje koje nastavljaju trgovinu sa Rusijom energentima. Takva mera bi faktički zatvorila američko tržište za Srbiju i dodatno izolovala domaću privredu. Iako Srbija nije veliki izvoznik u SAD, efekat bi bio politički i ekonomski razoran, jer bi se stvorila slika da je zemlja svrstana uz Rusiju i da trpi posledice globalnog sukoba.
Zaključak koji se nameće
Sudbina NIS-a visi negde između tri scenarija: produženje licence što bi donelo privremeni mir i mogućnost za kvalitetnije i sveobuhvatnije pregovaranje u vezi sa izmenama u vlasničkoj strukturi kao i novih strateških partnerstava, dok ukidanje vodi u blokadu ili u carine koje bi značile definitivnu političku i ekonomsku izolaciju srpske države. Do tog zlehudog februara 2026. (pre)ostaje još vremena za pregovore, ali pritisak neizostavno raste i jasno je da će odluka Vašingtona imati dalekosežne posledice ne samo za ovu kompaniju, već i za celokupnu energetsku i ekonomsku stabilnost Srbije.
U celom kontekstu ne treba izostaviti ni interese ruske strane koja je bila kvalitetan i pouzdan partner Srbiji sve vreme, ali i neposredni investitor više od 3 milijarde evra u NIS, što je zalogaj koga se niko lako ne odriče. Za više o tome na ima ko zna.