Odluka Vrhovnog suda Paname da poništi dugogodišnji ugovor hongkonške kompanije CK Hutchison za upravljanje ključnim lukama na ulazima u Panamski kanal, izazvala je snažan talas reakcija u Vašingtonu i Pekingu. Ovakva sudska presuda se tumači kao strateška pobeda Sjedinjenih Američkih Država, ali i kao novi udarac sve „tanjim“ odnosima SAD i NR Kine.

Wikipedia
Zašto su luke Panamskog kanala toliko važne?
Nakon iznenađujuće odluke suda u Panami, a nakon jasnog pritiska SAD na ovu malu zemlju, lukama Balboa (Pacifik) i Cristobal (Atlantik) – koje se nalaze na oba kraja kanala – privremeno će upravljati danski brodarski gigant Maersk, dok Panama traži dugoročno rešenje.
Panamski kanal predstavlja jednu od najkritičnijih tačaka globalne trgovine:
- kroz kanal prolazi oko 5 odsto svetske trgovine
- gotovo 40 odsto američkog kontejnerskog saobraćaja koristi ovu rutu
- više od tri četvrtine brodova koji prolaze kanalom ide ka SAD ili dolazi iz njih
Zbog toga kontrola nad lukama ne predstavlja samo ekonomsko, već i geopolitičko pitanje prvog reda.
Masivne kineske luke/Beacon
Presuda kao politička poruka
Panamski Vrhovni sud je 29. januara poništio 25-godišnji ugovor CK Hutchisonove ćerke-firme, navodeći kršenje ustava i ugrožavanje javnog interesa. Prethodno je državna revizija utvrdila da je Panama, prema tvrdnjama vlasti, izgubila oko 1,2 milijarde dolara prihoda od kraja 1990-ih, kada je ugovor stupio na snagu.
U Vašingtonu je odluka dočekana sa odobravanjem. Američki zvaničnici vide je kao deo šire strategije ograničavanja kineskog uticaja u Zapadnoj hemisferi. Predsednik Donald Tramp je još krajem 2024. tvrdio da je kanal „pod kineskim uticajem“ i čak zapretio da bi SAD mogle da „povrate kontrolu“ nad njim.
Oštra reakcija Pekinga: „Teška cena za Panamu“
Kina je reagovala znatno oštrije nego ranije. Kancelarija za poslove Hongkonga i Makaa nazvala je presudu „apsurdnom i sramotnom“, upozorivši da će Panama platiti „tešku političku i ekonomsku cenu“. Motiv kineske reakcije iako se presuda ne odnosi na Kinu direktno, već na privatnu hongkonšku kompaniju koja upravlja pomenutim lukama, jeste izvestan stepen kineske kontrole, s obzirom na određene bliske veze između Pekinga i te kompanije.
Peking tvrdi da su legitimni interesi kineskih kompanija ozbiljno narušeni, te da je Panama popustila pod pritiskom „hegemonističke sile“, aludirajući na SAD. Zvanični Peking zasad ne može pravno da ospori odluku suda, ali najavljuje „sve potrebne mere“ za zaštitu kineskih interesa, uključujući moguće diplomatske i ekonomske poteze.
Ugrožen i veliki međunarodni posao
Presuda dodatno komplikuje planiranu prodaju 43 luke u 23 zemlje, vrednu oko 23 milijarde dolara, koju je CK Hutchison (privatna i u značajnoj meri nezavisna hongkonška kompanija, vlasnik brojnih lučkih koncesija i terminala na gotovo svim kontinentima) nameravala da proda konzorcijumu predvođenim američkim BlackRockom i kompanijom MSC. Kina je i ranije kritikovala taj posao i pokušavala da u njega uključi svoju državnu brodarsku grupu Cosco.
Međutim, bez obzira što je BlackRock (Blek Rok) produžena ruka američke hegemonije, presuda pod pritiskom SAD u panamskom sudu predstavlja signal i drugim zemljama i investitorima da se mogu raskidati čvrsti i višegodišnji ugovori, a sve pod izgovorom „nacionalnih interesa“, što nikome ne ide u prilog, posebno ne kupcima, odnosno investitorima lučkih koncesija i terminala.

Tramp i Si Đinping
Povratak geopolitike na trgovačke rute
Panama nije izolovan slučaj. Reč je o delu šireg nadmetanja SAD i Kine za kontrolu strateške infrastrukture – luka, kanala, energetskih i logističkih čvorišta, gde Kina trenutno ima značajnu prednost.
Panamski kanal, koji su SAD izgradile početkom 20. veka i predale Panami 1999. godine, ponovo postaje simbol američkog nastojanja da učvrsti uticaj u regionu. Istovremeno, kineske mogućnosti za odgovor su ograničene, jer Panama ima relativno malu ekonomsku zavisnost od Kine.
Iz pravnog ugla, ovakve presude predstavlja važan signal stranim investitorima širom sveta da su ulaganja u stratešku infrastrukturu sve više izložena političkim i bezbednosnim procenama, čak i decenijama nakon potpisivanja ugovora. Takav trend otvara pitanja o dugoročnoj pravnoj sigurnosti velikih međunarodnih investicija.
Drugim rečima, ništa više nije garant stabilnosti.
Zato pomenuta odluka suda u Panami prevazilazi lokalni spor oko luka. Ona pokazuje kako se globalna trgovina i geopolitika sve otvorenije prepliću, a da Panamski kanal ponovo postaje tačka na kojoj se sudaraju interesi velikih sila. Iako su SAD trenutno ostvarile prednost, dugoročna borba za uticaj nad ključnim pomorskim rutama izgleda da se tek zahuktava. Čini se ipak da BlackRock kao deo jednog dela duboke države, nije po volji onom drugom delu na čijem je čelu Tramp. Namere i ideje sadašnje administracije u Vašingtonu su očigledno drugačije.
Bilo kako bilo, u slučaju Panamskog kanala, ali i Irana i posebno Venecuele, strana koja trpi jasne američke udarce jeste ona kineska, a o čemu više možete saznati upravo – ovde.
