Jasna prolongiranja američkih isporuka saveznicima potvrđuju da američki gubici u tehnici ipak nisu mali, pa time ni posledice za Tajvan uplašen mogućom vojnom intervencijom iz kopnene Kine ― usled serija obaranja američkih MQ-9 Reaper dronova iznad Irana krajem februara i početkom marta, prouzrokujući ozbiljne gubitake SAD u tehnici. Procene govore da je izgubljeno više od deset preskupih letelica, što je direktno pogodilo planirane isporuke Tajvanu.
Tajpej je još 2020. kupio četiri MQ-9B drona, vredna 684 miliona dolara, ali će isporuka sada biti odložena za 2026–2027. godinu. Američka vojska mora prvo da nadoknadi sopstvene gubitke, pa saveznici ostaju na čekanju.
Ovo nije izolovan slučaj: Japan i Južna Koreja takođe trpe posledice povlačenja američkih zaštitnih sistema Patriot i THAAD sa njihove teritorije, kao i helikoptera Apač, a zbog prebacivanja na Bliski istok usled sopstvenih nedostataka u zaštiti i Izraela i tamošnjih baza SAD, dok lista čekanja američkih isporuka Tajvanu već premašuje 21 milijardu dolara.

MQ-9 Riper, izviđačko-borbena bespilotna letelica, SAD
Krhka reputacija američke tehnike
Iako se MQ-9 dronovi reklamiraju kao ključni za izviđanje i taktičku podršku, njihova slaba otpornost na protivničke sisteme pokazala je da bi u eventualnom sukobu oko Tajvanskog moreuza imali minimalan efekat.
Snimci iz Irana i Jemena dodatno potvrđuju da američka i izraelska bespilotna flota trpi ozbiljne gubitke i protiv protivnika sa ograničenim kapacitetima kakav je Iran. To otvara pitanje pouzdanosti američke tehnike u budućim krizama.

Jedan u nizu zagrljaja indijskog premijera bez stvarne suštine
Indija: čini se da ruska vojna tehnika ostaje oslonac
Za razliku od Tajvana i Japana, Indija se iznova odlučuje za jačanje vojne saradnje sa Rusijom i pored plesa sa SAD i nedavno potpisivanog desetogodišnjeg starteškog ugovora između vojnih ministara SAD i Indije, ali i posebnog Trampovog sporazuma sa Modijem, o čemu sve možete saznati upravo ― ovde. Međutim, odluka Vrhovnog suda SAD da su Trampove carine nelegitimne, obradovala je indijsku štampu, ali i malo zakočila Modija od odustajanja od strateške saradnje sa Rusijom. „Modijevski“ pseudopolitički promiskuitet je obradovao prigušenu rusku ekonomiju, sada Indija opet stidljivo najavljuje kupovinu ruskih energenata, ali sličan promiskuitet nije stran ni ruskoj politici. Uzimaj što možeš i dok možeš, kao da je postalo geslo današnje regionalne politike regionalnih sila poput Rusije i Kine.

S-400
Indijsko ratno vazduhoplovstvo planira nabavku nekoliko stotina R-37M raketa vazduh–vazduh, koje će višestruko povećati domet njihovih Su-30MKI lovaca.
Odluka da se nastavi sa nabavkom ruskog naoružanja i tehnike podstaknuta je i neposrednim iskustvom iz sukoba sa Pakistanom 2025, kada je ruski S-400 sistem pokazao izuzetnu efikasnost, obarajući pakistanske avione i elektronske platforme duboko u neprijateljskom prostoru.
Su-30MKI, iako nekada vrhunski, danas zaostaje za kineskim J-10C lovcima. Integracija R-37M raketa dometa do 350 km vraća indijskim avionima stratešku prednost, posebno protiv visoko vrednih ciljeva poput AEW&C platformi.
Indija ne samo da kupuje R-37M, već razmatra i Su-57 pete generacije, uz rusku ponudu da podeli čak i izvorni kod aviona u okviru licencne proizvodnje. To pokazuje da Nju Delhi vidi Moskvu kao pouzdanog partnera, uprkos pritiscima sa Zapada.
Za Indiju, ključ vojne procene ostaje isti: držati se Rusije i njenog arsenala, jer je to jedini način da se održi balans snaga u regionu u odnosu na Kinu i Pakistan.
