Upozorenje koje je stiglo iz Pekinga upućeno Londonu nije samo obična diplomatska nota – to je jasna poruka o ceni koju bi Velika Britanija mogla da plati ukoliko se pridruži Evropskoj uniji u uvođenju kaznenih carina na kineska električna vozila. Računica ukazuje da kineska odmazda može direktno ugroziti desetine milijardi dolara priliva u britanski budžet.
Dok Evropska unija pokušava da zaštiti svoju automobilsku industriju podizanjem visokih carinskih barijera na uvoz subvencionisanih električnih automobila iz Kine, Peking aktivno nastoji da spreči stvaranje jedinstvenog zapadnog bloka. U tom geopolitičkom šahu, Britanija predstavlja ključnu tačku: državu koja je napustila Uniju, ali ostala duboko zavisna od kineskog kapitala, tržišta i usluga.
Oštar balans razmene i duboki trgovinski deficit
Ukupna godišnja trgovinska razmena između Velike Britanije i Kine dostiže impresivnih 100 do 135 milijardi funti, pri čemu Peking čvrsto drži poluge kontrole. Kineski izvoz na britansko ostrvo premašuje 85 do 92 milijarde dolara godišnje – od pametnih telefona i računara, preko industrijskih mašina, pa sve do električnih automobila brandova poput BYD-a i MG-a čija prodaja u Britaniji beleži rekorde.
Sa druge strane, britanski izvoz u Kinu iznosi skromnih 17 do 20 milijardi dolara, uglavnom oslonjen na luksuzne automobile popu Jaguara i Land Rovera, farmaceutiku i sirovu naftu. Bilo kakav poremećaj ili obostrano podizanje carina opasno bi pogodilo britanske proizvođače luksuznih vozila kojima je Kina primarno tržište.
Za razliku od razmene roba gde zabeležava masivan deficit, Velika Britanija ostvaruje suficit u sektoru usluga, finansija i visokog obrazovanja. Upravo tu leži najranjivija tačka Londona na koju Peking može primeniti bolne mere odmazde.
Obrazovni zlatni rudnik od 35 milijardi dolara
Jedan od najvažnijih stubova britanske "meke moći" i finansijske stabilnosti univerzitetâ jesu upravo kineski studenti. Na britanskim visokoškolskim ustanovama trenutno studira i boravi oko 170.000 kineskih državljana, što ih čini ubedljivo najbrojnijom grupom stranih studenata na Ostrvu.
Uz prosečne troškove školarina i života koji dostižu oko 40.000 dolara godišnje po studentu, kineska akademija unosi u britansku ekonomiju blizu 6,8 milijardi dolara svake godine. Kada se ta računica proširi na prosečan trogodišnji ili petogodišnji ciklus studija cele generacije, dolazi se do fantastične cifre od preko 35 milijardi dolara direktnog prihoda koji se sliva u britansko školstvo, nekretnine i lokalnu potrošnju.
Ukoliko bi Kina, kao reakciju na carine, formalno ili neformalno ograničila odlazak svojih studenata na britanske univerzitete, vodeće akademije poput Mančestera, UCL-a ili Imperial College-a suočile bi se sa trenutnim finansijskim kolapsom.
Ugostiteljstvo, investicije i politički pritisak
Ulog nije samo u automobilima i školskima. Kineske investicije u britansku infrastrukturu, energetiku, finansijski sektor u Sitiju i nekretnine čine London izuzetno osetljivim na bilo kakvu ekonomsku eskalaciju. Peking otvoreno šalje poruku: podizanje barijera kineskim tehnološkim gigantima povlači za sobom zamrzavanje i povlačenje kapitala.
Vlada u Londonu se tako nalazi pred izuzetno teškom dilemom. Pridruživanje Briselskim i Vašingtonskim tarifama značilo bi solidarnost sa zapadnim saveznicima, ali bi cenu platile britanske institucije i privreda kroz gubitak desetina milijardi dolara investicija i obrazovnih prihoda.
Kineska pretnja odmazdom jasno pokazuje da električna vozila više nisu samo pitanje ekologije i automobilske industrije, već centralno bojno polje globalnog trgovinskog rata. Za Veliku Britaniju, uvođenje tarifa Kinezima moglo bi se pokazati kao preskup politički eksperiment.
Korisni linkovi
- Navika je čudo: Otimačina kao doktrina — britanska nacionalizacija kineske kompanije menja pravila igre
- Zapad poput kuglice u fliperu: propovedao slobodno tržište, sada beži u protekcionizam pred Kinom
- Kina trpi udarce Zapada dok joj on „pruža ruku“: Optužbe za špijuniranje, sankcije i revizija novog svetskog poretka
