Evropski instrument SAFE, fond „težak“ 150 milijardi evra, usvojen 2024. godine kao deo šireg paketa za jačanje evropske odbrambene saradnje, postao je mnogo više od tehničkog finansijskog mehanizma. U Francuskoj se SAFE tumači kao strateška poluga i način da se evropske države usmere ka kupovini evropske, a ne američke vojne opreme, i da se dugoročno izgradi odbrambena autonomija kontinenta.
Iako je program zasnovan na preferencijalnim kreditima, njegova politička težina daleko prevazilazi finansijske okvire. SAFE je postao polje na kojem se prelamaju različite vizije evropske bezbednosti — francuska, koja teži strateškoj samostalnosti, istočnoevropska, koja traži brzu modernizaciju i oslanja se na SAD, ali i briselska, koja pokušava da izgradi zajednički okvir.

Pariz
Šta je SAFE i zašto je važan Parizu
SAFE (Support to Ammunition, Firepower and Equipment) je instrument EU koji državama članicama omogućava povoljne kredite za nabavku vojne opreme. Ukupan fond SAFE-a ograničen je na 150 milijardi evra, što znači da program nije beskonačan izvor finansiranja, već politički dogovoreni plafon iz kojeg se sredstva raspodeljuju državama članicama. SAFE je zamišljen da ubrza modernizaciju vojski, podstakne zajedničku industrijsku saradnju i smanji zavisnost od spoljnog snabdevanja.
Francuska industrija, posebno programi poput Caesar haubica, vidi SAFE kao šansu za povećanje narudžbina i jačanje proizvodnih kapaciteta.
Za Makrona, SAFE je od početka bio politički projekat. On ga vidi kao alat za sprovođenje svoje vizije evropske strateške autonomije — Evrope koja se brani evropskim oružjem, a ne američkim. Zato Pariz insistira na „evropskoj preferenci“, odnosno na tome da se sredstva troše na evropsku opremu i zajedničke projekte. U francuskoj interpretaciji, SAFE nije samo finansijski instrument, već mehanizam za oblikovanje evropskog tržišta oružja po pravilima koja odgovaraju Parizu.

NATO združene trupe na vežbi, jedinice iz Poljske, Francuske, Španije
Ko dobija koliko: Poljska i Rumunija ispred Francuske
Francuska dobija oko 16,2 milijarde evra preferencijalnih kredita iz SAFE-a, ali je i dalje iza Poljske i Rumunije, koje su apsolutni rekorderi po obimu odobrenih sredstava.
Poljska planira da povuče oko 43,7 milijardi evra, što predstavlja čak 29 odsto celog SAFE fonda.
Rumunija je odmah iza nje, sa približno 16,7 milijardi evra, čime se pozicionira kao drugi najveći korisnik programa.
Ove cifre jasno pokazuju da istočno krilo EU koristi SAFE kao ključni finansijski oslonac za ubrzanu modernizaciju svojih vojski, dok Francuska posmatra širu sliku: ne ko dobija najviše, već ko određuje pravila igre i na šta će se sredstva trošiti.
Uslovi SAFE kredita: zašto su toliko privlačni
SAFE krediti imaju izuzetno povoljne uslove, što objašnjava zašto ih države poput Poljske i Rumunije koriste u ogromnim iznosima. Rok otplate može da ide i do 45 godina, uz grejs period od deset godina tokom kojih se ne otplaćuje glavnicu. Zahvaljujući AAA rejtingu EU, kamatne stope su znatno niže od onih koje bi države dobile na tržištu. Postoji i mogućnost predfinansiranja, pa korisnici mogu dobiti deo sredstava unapred, dok se ostatak povlači u fazama, u skladu sa dinamikom projekata. Krediti su strogo namenski i moraju biti usmereni na odbranu, proizvodne kapacitete ili dual-use infrastrukturu. Ovi uslovi čine SAFE jednim od najpovoljnijih instrumenata finansiranja u istoriji evropske odbrambene politike.

Združene vežbe NATO/iiss
Udaljavanje od SAD: ključna tačka francuske strategije
U francuskoj javnosti i političkom okruženju predsednika Makrona postoji jasna naracija: SAFE je korak ka smanjenju zavisnosti od Sjedinjenih Država. Francuska ima najveću odbrambenu industriju u EU i želi da evropske države, posebno Poljska i Rumunija, koje tradicionalno kupuju američku opremu, preusmere deo svojih narudžbina ka evropskim proizvođačima.
Zbog toga je Pariz snažno lobirao protiv učešća Velike Britanije u SAFE-u — britanska industrija bi bila direktan konkurent francuskim ambicijama. SAFE se u Francuskoj vidi kao instrument koji Evropi omogućava da gradi sopstvenu odbrambenu moć, a Parizu daje centralnu ulogu u tom procesu.

Marin Le Pen/Rojters/Sarah Meyssonnier
Francuske unutrašnje podele: SAFE kao spor oko suvereniteta
Iako Makronova administracija SAFE vidi kao strateški uspeh, program izaziva otpor u Francuskoj. Najveća opoziciona stranka, Nacionalno okupljanje Marin Le Pen, kritikuje SAFE iz nekoliko razloga.
Prvi je suverenitet, jer tvrde da SAFE predstavlja oblik indirektnog zaduživanja preko Evropske komisije, čime se deo kontrole nad francuskim finansijama prenosi u Brisel.
Drugi je model finansiranja — SAFE nudi kredite, a ne grantove, što povećava dug i ne rešava razlike u finansijskoj moći među državama. Treći je politička kontrola: deo rešenja usvojen je u ubrzanom postupku, što otvara pitanje nadzora i transparentnosti.

Makron na vojnoj paradi, Pariz/Gonzales Fuentes/Rojters
SAFE kao ogledalo evropskih razlika
SAFE otkriva duboku razliku u evropskom pristupu bezbednosti. Za Francusku je to politički instrument i način da se oblikuje evropska odbrambena politika.
Za Poljsku i Rumuniju SAFE je pre svega budžetski alat, izvor finansiranja koji omogućava brzu modernizaciju vojski.
Ta razlika u percepciji određuje i različite političke prioritete: dok Pariz gleda dugoročno i strateški, Varšava i Bukurešt gledaju operativno i urgentno, a u (iracionalnom) strahu (od Rusije) su velike oči.
Šta sledi: SAFE će se menjati, a Francuska će diktirati tempo
U Parizu postoji svest da će SAFE morati da se menja i dopunjava. Pre svega da se poveća njegov kapacitet, jer 150 milijardi evra kap je u moru trenutnih potreba, posebno imajući u vidu sredstva koja će otići za nabavku naoružanja i opreme preko Atlantika, a o čemu sve možete saznati upravo – ovde.
Očekuju se i dodatni mehanizmi i regulative pre 2030. godine, a Francuska će, kao država sa najjačom i najkompletnijom vojnom industrijom, te velikim političkim uticajem, biti ključni akter u tim pregovorima, kao i u konačnom dizajniranju navedenog (ili nekog sličnog) fonda. Ako Pariz bude tražio izmene, biće i velikog pritiska iz Pariza, ali i kompletnije ponude francuskih proizvođača, pa u SAFE-u se već sada vidi da će Francuska, iako trenutno nije najveći korisnik, ipak postavlja pravila i oblikovati budućnost evropske odbrane.
