Rusija svake godine dopunjuje svoje oružane snage sa stotinama hiljada novih vojnika, uprkos (prema zapadnim obaveštajno-propagandnim izvorima) relativno velikim gubicima u ratu protiv Ukrajine. Prema podacima ukrajinske Spoljne obaveštajne službe, Moskva u 2026. godini planira da regrutuje oko 409.000 novih ugovornih vojnika. To je nastavak trenda iz prethodnih godina, u kojima je Rusija redovno dostizala broj od 350.000 do 450.000 novih ugovoraca godišnje.

Trupe RF, Ukrajina
Godišnje stotine hiljada novih ugovoraca ne znači i da Rusija ima dva miliona ljudi u Ukrajini.
Ukrajinska obaveštajna služba navodi da ruska komanda smatra da je postojeći model regrutovanja efikasan zbog visokih finansijskih podsticaja i socijalnih beneficija. Oko 90 odsto ugovoraca koji su potpisali ugovor tokom 2025. godine činili su vojnici čiji je zadatak bio da popune postojeće jedinice, a ne da formiraju potpuno nove sastave. Za neupućene, prostim sabiranjem dolazi se do neverovatno velikog broja ljudi na frontu, imajući u vidu višegodišnji sukob na ukrajinskom tlu, međutim, stvarnost je drugačija.
Zašto ogromne brojke ne znače „dva miliona“ ljudi na frontu
Ove brojke često stvaraju pogrešnu sliku da Rusija svake godine šalje gotovo pola miliona novih ljudi direktno na front. Da je to tačno, Rusija bi danas imala oko dva miliona vojnika u Ukrajini, što nije slučaj.
U realnosti, većina regrutacije služi za rotaciju i zamenu. Vojnicima ističu ugovori, deo odlazi kući, deo ide na odmor, deo prelazi u druge jedinice, a stradali i ranjeni moraju biti zamenjeni. Primarna svrha godišnje regrutacije je održavanje borbenog tempa, a tek potom sekundarna popuna gubitaka.

Vojnici RF, zbor na frontu/Rojters
Primarni cilj: rotacija i održavanje borbenog tempa
Rusija koristi sistem ugovoraca kako bi održala stabilan broj jedinica u borbenoj zoni. To znači da se stalno smenjuju ljudi koji su na prvoj liniji, oni koji se vraćaju sa odmora, oni kojima ističe ugovor i oni koji prelaze u druge formacije.
Ovaj model omogućava Moskvi da izbegne novu masovnu mobilizaciju, a da istovremeno zadrži visok intenzitet borbenih dejstava.
Specijalizovane jedinice: nova realnost – 80.000 operatera dronova godišnje
Poseban prioritet ruske komande postale su trupe za upravljanje bespilotnim sistemima. Godišnja potreba za ovim specijalistima procenjuje se na skoro 80.000 ljudi. Za razliku od jurišnih jedinica, ovde je naglasak na kvalitetu obuke, tehničkom znanju i sposobnosti rada u mrežnim sistemima.
Operateri dronova aktivno se traže među studentima tehničkih univerziteta i specijalizovanih škola, uz značajne finansijske podsticaje.
Neujednačena mobilizacija po regionima Rusije
Mobilizacija u Rusiji nije ujednačena. Najbolje rezultate postižu regioni Dalekog istoka, Urala i Volge, dok Centralni federalni okrug i Severni Kavkaz hronično ne ispunjavaju planove regrutacije. To pokazuje da se sistem dobrovoljnih ugovora i finansijskih podsticaja ne sprovodi ravnomerno u celoj zemlji.

Putin sa vojnim vrhom
Koliko je ruskih vojnika trenutno u Ukrajini
Prema procenama ukrajinske vojne obaveštajne službe, oko 620.000 ruskih vojnika nalazi se u zoni borbenih dejstava u Ukrajini.
U tu brojku ulaze borbene jedinice, logistika, artiljerija, jedinice za elektronsko ratovanje, operateri dronova, teritorijalna odbrana i mobilisani rezervisti.
Održavanje ove brojnosti direktno zavisi od stalne godišnje regrutacije.
Rat koji se održava mašinom za rotaciju, a ne masovnom mobilizacijom
Rusija ne gradi armiju od dva miliona ljudi na frontu, već održava rat mašinom za rotaciju. Godišnje regrutovanje od oko 400.000 ljudi služi da se postojeće jedinice održe popunjenim, da se nadoknade gubici i da se razvijaju nove specijalizovane strukture, pre svega u oblasti bespilotnih sistema. Upravo ta kombinacija rotacije, finansijskih podsticaja i tehničke specijalizacije omogućava Moskvi da održi stabilan broj vojnika u Ukrajini i nastavi rat dugog trajanja.
Drugi ključni razlog jeste očuvanje bezbednosti ruskih granica. Više od 60.000 km dužina je svih ruskih granica, od čega kopnenih preko 20.000 km, dok su morske granice i duplo duže – preko 40.000 km. Poznato je da je Rusija uspela da i bez angažovanja mladih regruta na odsluženju vojnog roka, održava tempo rata i stalno napredovanje iako ispred sebe ima takođe moćnu silu – oličenu u ukrajinskoj po snazi trećoj armiji Evrope, odmah iza Turske i Rusije. Usput i ojačanu za neverovatnu logistiku i snabdevanje zapadnih saveznika, ali i konkretnih „plaćeničkih“ trupa i instruktora (zapravo, klasični vojnici i oficiri zapadnih armija upućeni na ukrajinski front).
Nakon početnog munjevitog napredovanja u zimu ’22 i dolaska do samog Kijeva, ali ubrzo potom i zbog niza počinjenih grešaka državnog, ali i vojnog vrha RF – došlo se do „vrata“ i 5. godine ratovanja. A zašto je tako, možete pročitati – ovde.
