Tri dana ceremonija, crvenih tepiha i svečanih večera u Vašingtonu na kraju su, po oceni analitičara, doneli iznenađujuće malo konkretnog. Tramp i Si Đinping su se rastali uz tople reči i poziv na uzvratnu posetu, ali suštinski dogovor izostao je tamo gde je najviše i očekivan – u trgovini, veštačkoj inteligenciji i pitanju Tajvana, ali i Irana. Potpuna tišina prekrila je i pitanje ukrajinskog sukoba i kineske podrške Rusiji. U praksi bilateralnih odnosa to znači ili da je neko u pripremnoj agendi u potpunosti isključio mogućnost rasprave na tu temu, ili da ako se i dogodila, nije ostvaren ni "milimetar" pomaka. Stoga, možda je i najtačniji opis ovog samita: postignut je dogovor da se dalje dogovaraju.
Ono malo što je dogovoreno
Dvojica lidera produžila su za dva meseca trgovinsko primirje koje je trebalo da istekne 10. novembra, uz manje ustupke u trgovinskoj razmeni. Peking je najavio da će izdavati više studentskih viza američkim državljanima, dok je Si najavio i simboličan gest – dve pande uskoro stižu u zoološki vrt u Atlanti. Koliko će pande pomoći Beloj kući za skorašnje međuizbore za Kongres, ostaje da se vidi.
Ono što nije pomereno ni za milimetar
Na najosetljivijim pitanjima napretka gotovo da i nije bilo – regulacija veštačke inteligencije ostala je nerešena, kinesko protivljenje američkoj podršci Tajvanu nije ublaženo, a ni izveštaji o navodnoj kineskoj pomoći Iranu nisu razjašnjeni. Upravo suprotno onome što je Tramp obećavao tokom kampanje – da će obuzdati Kinu – raskošna ceremonija dočeka izazvala je nezadovoljstvo čak i unutar redova njegove sopstvene stranke.
Kontrast sa Japanom
Razlika u tretmanu ključnog saveznika bila je ne samo upadljiva, već gotovo skandalozna: dok je Si dočekan crvenim tepihom, topovskim pozdravom i preletom bombardera, japanska premijerka Takaiči je, prilikom sopstvene posete, sletela na prazu pistu bez ikakve slične ceremonije, a potom se suočila sa američkim pritiskom oko vrednosti jena.
"Tukididova zamka" i pouke istorije
Najznačajnija rečenica čitavog samita možda i nije bila neka od Trampovih, već Sijeva izjava izgovorena na ceremoniji dočeka u Beloj kući: da se "Tukididova zamka može prevazići" – termin koji opisuje opasnost da uspon jedne sile i strah uspostavljene sile neizbežno vode ka sukobu. Si je istu frazu koristio i tokom Trampove posete Pekingu u maju, što sugeriše da je ovo pitanje za kineskog lidera postalo stalna tema u odnosima dve zemlje.
Istorija, međutim, uči na oprez: američki analitičari podsećaju da je slična topla retorika pratila i takozvanu Berlingejmovu misiju iz 1868, kada su Sjedinjene Države slavile širenje odnosa sa Kinom – da bi se, nešto više od decenije kasnije, taj optimizam pretvorio u Zakon o isključenju Kineza. Poruka je jasna: dobra volja je krhka ako je institucije ne pretvore u trajniju stvarnost, što upravo sprovođenje dogovorenog čini pravim testom vašingtonskog samita.
Na polju veštačke inteligencije, razlika u pristupu dve zemlje ostaje upadljiva. Kina je sredinom septembra objavila treću verziju sopstvenog okvira za bezbednost AI-ja, preko 130 strana posvećenih klasifikaciji rizika i regulatornim merama, dok američka administracija i dalje prevashodno insistira na ubrzanju inovacija i smanjenju regulatornog opterećenja – čak i dok deo američke tehnološke industrije, uključujući i Antropik, otvoreno poziva na usporavanje razvoja iz bezbednosnih razloga.
Rusija posmatra sa strane
Iz Kremlja je na sve ovo stigla hladna, gotovo ravnodušna reakcija – portparol Dmitrij Peskov kratko je poručio da Moskva, naravno, prati razgovore dve velike sile, bez ikakvog daljeg komentara. Takva suzdržanost teško da je slučajna: Rusiji, koja u Kini vidi ključnog partnera, svakako ne odgovara scenario u kojem bi zbližavenje Vašingtona i Pekinga išlo na štetu njenih interesa, pa je diplomatski najcelishodnije sačekati i posmatrati, umesto komentarisati. Ipak, ne treba sumnjati da će Si i Putin uskoro obaviti telefonski razgovor tim povodom. Uostalom, nisu se uzalud sastajali više od 40 puta za 14 godina, niti obavili više od 100 video-konferencija i telefonskih razgovora.
Slika koja ostaje iza ovog samita jeste ona najavljena i u samom naslovu ove priče – dogovor da se dalje dogovara. Ceremonija je bila raskošna, reči tople, gest sa pandama simpatičan, ali suštinska pitanja koja realno određuju odnos dve najveće sile na svetu – AI, Tajvan, trgovina, Iran, Ukrajina, te preotimanje Venecuele i Panamskog kanala iz kineskog zagrljaja – ostala su tačno tamo gde su i bila pre poletanja Sijevog aviona za Vašington. Da li će "Tukididova zamka" zaista biti izbegnuta, ili će ovaj samit, poput mnogih pre njega u istoriji odnosa dve zemlje, ostati tek još jedan lep trenutak pre novog zahlađenja – pokazaće već naredni meseci.
→ Ne propustite da posetite naše Korisne linkove i saznajte sve ono što na drugom mestu nećete moći.
Komentar možete ostaviti ispod teksta u delu za komentarisanje. Izbor korisničkog imena je slobodan, a anonimnost zagarantovana. Molimo vas da prethodno pročitate našu politiku privatnosti i pravila korišćenja. Komentarisanje je slobodno i poželjno. Ovo je i forum i mesto gde slobodno možete izneti svoj stav i uporediti ga sa stavovima drugih čitalaca portala.
Korisni linkovi
- Indikativno: Tramp napustio Peking – bez zajedničkog kominikea
- Kina se ponizila pred Trampom: Kupuje duplo skuplju američku naftu umesto ruske, dok joj saveznik Iran gori
- „Kraljevski“ doček za „diktatora“: Si Đinping u Vašingtonu izazvao buru i kod republikanaca i kod demokrata
- Šta muči Lukašenka? Još jedan sastanak iza zatvorenih vrata: Tri sata nasamo sa Si Đinpingom u Pekingu
- Kina zapanjujućom brzinom razvija svoj dalekometni nuklearni kapacitet — Si Đinping ulazi u istoriju
