Najveći potrošači nafte na svetu suočavaju se sa različitim izazovima – od energetske tranzicije do zavisnosti od uvoza. A geopolitičke igre u sve aktivnijoj rekompoziciji sveta, upravo se ukrštaju na ovom polju – polju energetike.

Američki napad na venecuelanski tanker

Sjedinjene Američke Države – najveći potrošač, ali i snažan proizvođač

SAD su i dalje najveći svetski potrošač nafte, sa oko 20,5 miliona barela dnevno – više od 1.000 miliona tona godišnje. Međutim, za razliku od drugih velikih potrošača, SAD imaju snažnu domaću proizvodnju – oko 18 miliona barela dnevno, a to znači da američka proizvodnja pokriva gotovo celokupne potrebe zemlje, dok se manji deo nadoknađuje uvozom.

Zahvaljujući razvoju škriljca (shale oil), SAD su poslednjih godina postale i neto izvoznik nafte i gasnih derivata, što im daje značajnu energetsku autonomiju.

Kina – drugi najveći potrošač, ali zavisna od uvoza

Kina troši oko 16,4 miliona barela dnevno ili – 820 miliona tona godišnje. To je čini drugim najvećim potrošačem nafte na svetu. Domaća proizvodnja iznosi oko 4 miliona barela dnevno, odnosno – 200 miliona tona godišnje, što pokriva tek četvrtinu potreba. Ostatak se nadoknađuje uvozom – Kina je najveći svetski uvoznik sirove nafte, sa preko 500 miliona tona godišnje. Iako je zemlja poslednjih godina uložila napore u povećanje domaće proizvodnje i istraživanja novih polja (posebno u Bohajskom moru), zavisnost od uvoza ostaje ključni izazov za kinesku energetsku sigurnost.

Indija – rastući potrošač, ali sa velikom zavisnošću od uvoza

Indija je treći najveći potrošač nafte, sa oko 6,4 miliona barela dnevno, godišnje – 234 miliona tona godišnje. Za razliku od SAD i Kine, Indija ima vrlo ograničenu domaću proizvodnju – oko 700.000 barela dnevno, što pokriva manje od 15% potreba. Zbog toga je Indija izrazito zavisna od uvoza, koji čini više od 85% ukupne potrošnje, a gotovo 50% svojih potreba podmiruje – uvozom iz Rusije. Očekuje se da će Indija u narednim decenijama biti glavni pokretač globalne tražnje za naftom, jer ekonomski rast i urbanizacija ubrzano povećavaju potrošnju energenata.

Globalni balans moći i energetska tranzicija

• SAD: Energetski samodovoljna, sa mogućnošću izvoza.
• Kina: Veliki potrošač i uvoznik, sa strateškim rezervama koje ublažavaju rizike.
• Indija: Najbrže rastući potrošač, ali izrazito zavisna od spoljnog snabdevanja.

U kontekstu energetske tranzicije, SAD i Kina ulažu u elektrifikaciju transporta i obnovljive izvore, dok Indija tek započinje taj proces. Međutim, ma koliko se ulagalo bilo u elektrifikaciju ili u obnovljive izvore – nafta će i dalje ostati ključni planetarni energent i u narednim decenijama, dok će upravo dinamika razvoja i geopolitičkog pozicioniranja ova tri giganta – oblikovati globalno tržište i njegove cene.