Rezultati i raspodela snaga
Prema podacima Centralne izborne komisije, Građanski ugovor dobio je nešto manje od polovine glasova, ali zahvaljujući izbornom sistemu i činjenici da veliki broj opozicionih stranaka nije prešao prag, Pašinjanova stranka će samostalno formirati vladu. U parlament su ušle još dve snage: proruski blok „Jaka Jermenija“ biznismena Samvela Karapetjana sa oko 23 odsto glasova i savez „Jermenija“ bivšeg predsednika Roberta Kočarjana sa oko 10 odsto. Ostalih 15 stranaka i blokova ostalo je ispod praga, pa su njihovi glasovi proporcionalno raspodeljeni među pobednicima.
Izlaznost je bila gotovo 59 odsto, što je značajno više nego na prethodnim izborima 2021. godine. To pokazuje da je politička scena u Jermeniji i dalje mobilisana, ali i duboko polarizovana.
Kako funkcioniše izborni sistem
Jermenija je parlamentarna republika u kojoj se glasanje odvija po proporcionalnom sistemu, dakle po stranačkim listama. Prag za ulazak u parlament je četiri odsto za stranke, dok je za političke blokove viši – osam odsto za saveze od tri stranke, a deset odsto za blokove sa četiri ili više učesnika.
Opozicija razjedinjena i pod pritiskom
Opozicija je u kampanji isticala pritiske i hapšenja svojih aktivista. Samvel Karapetjan tvrdio je da je tokom kampanje policija privela više od 700 njegovih pristalica, a desetine članova tima su uhapšene. Robert Kočarjan je optužio vlast za zloupotrebu administrativnih resursa i manipulacije tokom glasanja.
Pašinjan je, međutim, odmah nakon zatvaranja birališta proglasio pobedu, što je dodatno razbesnelo protivnike. Međutim, i posmatrači iz Zajednice nezavisnih država ističu da nisu zabeležili nepravilnosti koje bi mogle da utiču na rezultate, dok opozicija insistira da je prevara svakako bilo, posebno u manjim sredinama.
Pašinjanova racionalna retorika i novi kurs zemlje
Premijer je nakon pobede poručio da će nastaviti kurs približavanja Evropskoj uniji, ali i da Jermenija ostaje članica Evroazijske ekonomske unije — i da neće prekidati odnose sa Rusijom. Njegova retorika je dvostruka: s jedne strane obećava integraciju u evropske strukture, a s druge strane pokušava da zadrži balans prema Moskvi. Istovremeno, Pašinjan je najavio da će protivnike iz redova opozicije dovesti pred krivičnu odgovornost, nazivajući ih „predstavnicima kriminalnog oligarhijskog sistema“.
Zašto Pašinjan jača
Izborni sistemi Jermenije i Srbije – sličnosti i razlike
Jermenija je parlamentarna republika u kojoj se poslanici biraju po proporcionalnom sistemu, dakle po stranačkim listama. Prag za ulazak u parlament je četiri odsto za stranke, dok je za političke blokove viši – osam odsto za saveze od tri stranke, a deset odsto za blokove sa četiri ili više učesnika. Ovakav sistem favorizuje velike stranke, jer glasovi onih koji ne pređu prag bivaju redistribuirani — među pobednicima.
Srbija takođe koristi proporcionalni sistem sa zatvorenim stranačkim listama, ali sa jedinstvenim pragom od tri odsto za sve učesnike (osim za manjinske liste koje imaju povlašćen položaj). Mandati se raspodeljuju po D’Hondtovoj metodi, što znači da veće stranke dobijaju proporcionalno više mesta u parlamentu. I u Srbiji, kao i u Jermeniji, fragmentacija opozicije vodi ka tome da vladajuća stranka profitira od raspršenih glasova.
U oba sistema, dakle, ključna lekcija je da razjedinjenost opozicije vodi ka jačanju vladajuće stranke. Jermenija je to upravo pokazala na poslednjim izborima: Pašinjan je dobio manje od polovine glasova, ali mu je fragmentacija opozicije omogućila da samostalno formira vladu. Srbija bi u sličnom scenariju mogla da vidi ponavljanje istog obrasca – vladajuća stranka bi profitirala od raspršenih glasova opozicije, dok bi birači koji žele promenu vlasti ostali bez adekvatne zastupljenosti.
Zašto srpska "opzicija" (opet) istračava sa potkopavanjem promena?
Parlamentarni izbori u Jermeniji pokazali su da Nikol Pašinjan ostaje dominantna figura političke scene. Njegova stranka Građanski ugovor obezbedila je većinu zahvaljujući kombinaciji relativno stabilne podrške i raspršenih opozicionih glasova. Opozicija je razjedinjena, pod pritiskom i bez jasne strategije, dok Pašinjan koristi institucionalne prednosti da učvrsti vlast.
U takvim okolnostima, smatraju mnogi — promene u Srbiji nisu moguće. I to ne dok se ne promeni svest građana ili izborni uslovi za koje se "opozicija" i ne bori, pristajući na sve — već dok se ne ukloni pseudopolitički pristup sadašnje budžetski finansijski obilato zasićene "opozicione" amorfne mase.
Nije potrebno daleko ići u prošlost kada je klima u javnosti bila značajno naklonjena promenama, ali su onda (ne)očekivano poiskakali igrači koji su katapultirali svoje kandidature, najdirektnije ugrožavajući šanse za promenama kroz opoziciono grupisanje snaga — najpre 2017, a onda i 2022. godine.
