Putovanje ruskog predsednika Vladimira Putina u Kinu ubrzo nakon posete američkog predsednika Donalda Trampa toj zemlji — na izvestan način potvrđuje spoljnopolitičke prioritete zvaničnog Pekinga.
Susret Trampa sa Si Đinpingom pokušaj je obostrane relaksacije odnosa koje je zategao — Tramp
Dok je Trampov susret sa kineskim predsednikom Si Đinpingom predstavljao jasan pokušaj stabilizacije narušenih bilateralnih odnosa, koji su izuzetno važni za ekonomije obe zemlje, u isto vreme Putinova poseta signalizira nešto sasvim drugo — nastavak kontinuiteta i daljeg produbljivanja vrhunskog strateškog odnosa dve zemlje, koji trenutno i nema pandana u svetu. O neskrivenom značaju čvršće saradnje dve sile, govorio je i sam Si Đinping tokom nedavnog susreta sa Lavrovom u Pekingu, o čemu sve možete saznati upravo — OVDE.
Uprkos očiglednom bilateralnom pomaku u zbližavanju sa Vašingtonom, dugoročni strateški savez sa Rusijom ostaje jedan od očiglednih i centralnih stubova spoljne politike NR Kine, pored pitanja Tajvana, a možda baš u vezi sa njim — i najvažniji spoljnopolitički prioritet zvaničnog Pekinga.
Kina nastavlja da povećava kupovinu nafte i gasa iz Rusije, ali i da povećava bilateralnu trgovinu i nudi finansijske i tehnološke načine za saradnju u kontekstu novih zapadnih sankcija protiv Moskve. I to je jedan od ključnih detalja koji žulja zapadne posmatrače, neosetljivost Kine na politiku ucenjivanja, tarifiranja ili sankcionisanja zbog saradnje sa Rusijom, ali i Iranom.
Putinovo putovanje u Kinu na poziv Si Đinpinga zakazano je za 19. i 20. maj, a glavna tema sastanka dvojice lidera biće bilateralni odnosi Rusije i Kine.
Tramp Siju — da li je neki drugi lider pre bio ovde?
Detalji o zvaničnoj poseti političara objavljeni su na zvaničnoj stranici Kremlja. Kao što je ranije pomenuto, iako će glavna tema sastanka dvojice lidera biti pomenuti bilateralni odnosi između Rusije i Kine, ništa manje važna neće biti ni dogovorena razmena mišljenja o glavnim međunarodnim i regionalnim pitanjima.
Kremlj je takođe najavio da će nakon razgovora lideri planiraju da potpišu zajedničku izjavu na najvišem nivou, kao i niz drugih dokumenata — što je izostalo prilikom Trampove posete, o čemu više možete saznati — OVDE.
Interesantno je da je sticajem okolnosti Si Đinping spomenuo ruskog predsednika i na sastanku sa Trumpom. Naime, tokom obilaska rezidencije Zhongnanhai, Tramp je upitao Sia da li su drugi političari često posećivali ovde. Kao odgovor, kineski lider je naveo upravo Putina.
Tramp: „Samit G2"
Samit u Pekingu više je ličio na sudar dva potpuno različita sveta nego na klasičan diplomatski susret. Španski „El mundo" u svom tekstu baš dobro hvata taj kontrast:
Dok Tramp stalno prilazi, naginje se i pokušava fizički kontakt, Si hladno održava distancu — čak izbegava Trampovo poznato povlačenje ruke kojim obično demonstrira dominaciju nad drugim liderima.
Najzanimljivija politička poenta teksta je da ovog puta nije bilo američke nadobudnosti. Naprotiv — delovalo je kao susret dve ravnopravne sile. Kinezi čak smatraju da je pravi cilj posete bio da SAD praktično priznaju novi odnos snaga: Vašington i Peking kao „dva titana" multipolarnog sveta.
Zato je Si potezao i „Tukididovu zamku" — ideju da su rastuća i dominantna sila istorijski osuđene na sukob — uz pitanje mogu li Kina i Amerika da izbegnu taj scenario.
Ipak, iza osmeha i ceremonija stajala je vrlo tvrda poruka oko Tajvana. Si je praktično upozorio da je to jedina tema zbog koje Kina zaista može da uđe u direktan sukob sa SAD. U kineskoj logici, Tajvan nije samo geopolitika nego pitanje opstanka režima i nacionalnog legitimiteta.
Posebno je zanimljiv detalj da je Tramp u Pekingu govorio mnogo više nego Si: davao intervjue, pisao po društvenim mrežama o „fantastičnim sporazumima", dok je kineski lider ostao potpuno zatvoren i komunicirao samo kroz pažljivo kontrolisana saopštenja. Problem za Trampa je što tih „fantastičnih sporazuma" — nema na papiru.
Još jedna simbolična scena: Tramp je doveo ogromnu delegaciju američkih milijardera i šefova kompanija — od Ilona Maska do ljudi sa Volstrita. U jednom trenutku kineski protokol je čak pustio tajkune u salu gde sede Si i Tramp, što je gotovo nezamislivo za rigidni kineski sistem. Poruka Pekinga bila je jasna: Kina želi direktan odnos sa američkom ekonomskom elitom.
Možda najbolja rečenica cele priče je Trampova: „Ovo je istorijski samit. Ja to zovem G-2."
Time je praktično priznao ono što Kina godinama želi da čuje — da svet više nije jednopolarni američki sistem, već podela moći između dve supersile.
Korisni linkovi
- Kina i SAD: Tukididova zamka kao opemena, puno šetnje, mnogo slikanja i malo informacija — uz načelno slaganje „na tri godine“
- Postoje samo tri odrasle osobe u svetu koje mogu obuzdati Trampa
- BRIKS preskočio provaliju: Palestinska država i dedolarizacija kao mostovi iznad raseda
- Kina trpi udarce Zapada dok joj on „pruža ruku“: Optužbe za špijuniranje, sankcije i revizija novog svetskog poretka
