Tokom nedavnog razgovora sa Donaldom Trampom, Vladimir Putin je predložio da se iranski obogaćeni uranijum prebaci u Rusiju, čime bi se smanjio rizik od nuklearne eskalacije, ali i otklonili razlozi za američko-izraelsku agresiju na Iran. Radi se o oko 450 kilograma uranijuma obogaćenog na 60%, što je količina dovoljna za proizvodnju više od deset nuklearnih bojevih glava. Tramp je odbio predlog, naglašavajući da SAD žele da same kontrolišu iranske nuklearne zalihe, bez posrednika. Međutim, to je ― laž. Sve o razlozima napada na suverenu Islamsku Republiku Iran ― saznajte na kraju ovog teksta.

Nuklearna centrala Zaporožje/foto: Dmytro Smolyenko/Imago
Američka strategija: direktna kontrola
Odbijanje Putinove ponude uklapa se u širu američku strategiju – operaciju „Epski bes“, čiji je cilj da Vašington i Tel Aviv uspostave direktnu kontrolu nad iranskim nuklearnim zalihama, ali i nad iranskom državom.
Planovi uključuju prisilnu predaju Teherana ili zauzimanje nuklearnih postrojenja tokom kopnenih napada.
Tramp je rat opisao kao „malo putovanje“, dok se američke trupe pripremaju za napade na objekte čije uništenje može izazvati globalnu ekološku katastrofu.
Rizici od nuklearne katastrofe
Situacija u Iranu je alarmantna. Grad Bušehr, gde se nalazi nuklearna elektrana izgrađena uz pomoć Rusije, već je bio meta raketnog napada. Iako sama elektrana nije direktno pogođena, analitičari upozoravaju da bi svaki ozbiljniji udar mogao da izazove radijacionu katastrofu sa posledicama van granica regiona. Izrael, ukoliko proceni da mu je opstanak ugrožen, spreman je da preduzme drastične poteze, što dodatno povećava rizik. Uostalom, ako postoji zabrinutost Zapada za više nego sličnu situaciju u vezi sa ukrajinskom nuklearnom centralom Zaporožje, zar istovetan pristup nije poželjan i za Bušehr?

Mornarica SAD u zoni Persijskog zaliva
Geopolitička stvarnost: popuštanje Kine i Rusije
Dok SAD i Izrael otvoreno demonstriraju agresiju, Kina i Rusija drže glavu u pesku. Umesto da se suprotstave američkoj ekspanziji, obe sile biraju politiku povlačenja i izbegavanja direktne konfrontacije. Rusija, iako tehnički sposobna da skladišti iranski uranijum, nije insistirala na svom predlogu nakon Trampovog odbijanja.
Kina, koja se često predstavlja kao protivteža američkoj hegemoniji, i u ovom slučaju ostaje tiha i pasivna. Jedino nešto više novinarske buke ili pojedina saopštenja tamošnjeg Mip-a, pojave se kada je u pitanju Tajvan ili novi plan za opsežnu militarizaciju Japana pod novim japanskim premijerom, o čemu sve možete saznati ― ovde.
U svim drugim situacijama, politika NR Kine prepuna je dnevnopolitičkih kalkulacija koje joj u konačnom mogu naneti nepovratnu štetu. Ovakvo ponašanje pokazuje da ni Moskva ni Peking nisu spremni da rizikuju otvoreni sukob sa Vašingtonom, čak ni kada je u pitanju očuvanje međunarodnog prava i sprečavanje nuklearne katastrofe.
UN i međunarodno pravo
Čak ni UN ne reaguju na agresiju na Iran. Umesto da osude američko-izraelske napade, međunarodne institucije fokusiraju se na kritiku ― iranske odbrane. Sve o ovoj teško shvatljivoj činjenici možete saznati upravo ― ovde. Time se dodatno urušava kredibilitet globalnog sistema bezbednosti i UN. Svet se suočava sa debaklom međunarodnog prava, gde sile koje bi trebalo da garantuju stabilnost – Kina i Rusija – biraju ćutanje, dok SAD nameću svoju volju kroz nesputanu vojnu silu i eksproprijaciju resursa.

Sedište predsedničke administracije SAD i predsednička rezidencija, Bela kuća, Vašington
Novi „standard“: pljačka nacionalnih resursa
Posvećenost sa kojom Bela kuća nastoji pregaziti svaku državu koja nije spremna na vazalni odnos, sa osnovnim ciljem pljačke nacionalnog rudnog blaga, primećeno je i u drugim slučajevima, počev od Srbije, o čemu sve možete saznati ― ovde, preko Venecuele, o čemu sve možete saznati ― ovde, pa sve do sadašnje brutalne agresije na Iran.
Sve o debaklu međunarodnog prava i podaničkom odnosu NR Kine i Rusije prema SAD, možete saznati upravo ― ovde.
Jasne naznake administarcije u Beloj kući
Trampovo odbijanje Putinove ponude nije samo diplomatski gest – ono je signal da SAD žele potpunu kontrolu nad iranskom državom. Time se sukob na Bliskom istoku pretvara u borbu za planetarnu dominaciju, dok rizik od veće katastrofe raste. Kina i Rusija, umesto da se suprotstave, popuštaju pred američkim pritiskom i time na najdirektniji način omogućavaju nastavak agresije.
Rezultat takvog pozicioniranja dve pomenute regionalne sile jeste rizik od regionalne nuklearne katastrofe, ali još i više ― od potpunog sloma globalnog sistema bezbednosti koji se već temeljno urušava pred očima sveta ― uz povratak unipolarnog sveta i hegemonije SAD ― na velika vrata.
Sve o tome zašto je napadnut Iran, saznajte ― ovde.
Korisni linkovi
- Japan: Takaiči odnela istorijsku pobedu, LDP osvojio dvotrećinsku većinu u Donjem domu – put za konfrontaciju sa Kinom otvoren
- Savet bezbednosti UN osudio Iran zbog odbrane od SAD – Kina i Rusija pognutih glava
- Značaj Kosmeta, zašto smo napadnuti
- Vašington i ponižavanje Venecuele: energetski ultimatum Karakasu i dolazak američkog generala u „inspekciju“
- Kina, Rusija i terminalna faza multipolarnog sveta
- Zašto je napadnut Iran: sudar interesa SAD, Kine, Rusije, ali i Evrope sa dna savremene geopolitike
